granica pocetna granica aikido granica bushido granica novosti granica foto granica tekstovi granica download granica kontakt granica divx/dvd granica forum granica

AIKIDO



Morihej Uešiba - Aikido danas - Kako je sve počelo kod nas



Naziv Aikido nastao je od tri japanske reči: AI KI DO, koje ovako spojene mogu biti prevedene kao Put postizanja harmonije sa kijem Univerzuma. Ki se u svome najjednostavnijem tumačenju može označiti kao "pra-energija" kojom je ispunjeno sve oko nas i mi sami. Ravnoteža i tok te energije u našem telu i njena razmena sa prirodom određuje naše psihofizičko stanje i zdravlje. U borilačkom smislu, kroz tehnike Aikida, ovaj princip harmoničnosti se ogleda u ideji da se uklopimo u napad i da energiju napadača iskoristimo za odbranu. Primena ovog i svih ostalih principa na kojima se zasniva Aikido može se spoznati jedino vežbajući na treninzima.

Aikido (Umeće mira) je japanska borilačka veština svrstana u sistem samoodbrane ali i načina života koju mogu vežbati i izučavati ljudi svih uzrasnih kategorija. To je veština u kojoj ne postoji klasičan vid sportskog takmičenja sa protivnikom i pri tom osvajanja poena, nego je samurajski sistem, poznat pre svega po prijateljstvu, odlučnosti, stabilnosti, istrajnosti i hrabrosti.Aikido je idealan za žene i decu koji su fizički slabiji nego što je to potencijalni napadač. Stoga, lakše se usvajaju osnovni principi Aikida.

Današnji Aikido ima svoje korene u ratnoj veštini jedne od najstarijih japanskih feudalnih porodica, Minamoto - Takeda. Smatra se da je princ Teijun, šesti sin cara Seiwe (850-880), izmislio veštinu borenja pod nazivom Aiki Jutsu. Preko prinčevog sina Tsunemota ova veština je prenesena do sledeće generacije Minamoto. Ovu veštinu dalje usavršava Shinra Saburo Yoshimitsu, veliki general i strateg, mlađi brat Yoshija Minamota, takođe poznatog ratnika. Njegovi sinovi se razvijaju u poznate borce, dodajući nove elemente i tehnike i prilagođavajući ih tada poznatim hladnim oružjima. Drugi Yoshimitsuov sin Yoshikiyo, živeo je u dvorcu Takeda u pokrajini Kai.

U epohi Kamakura (1185-1336), rađa se figura samuraja i kroz naredne vekove, svaki klan razvija svoje specifične škole borenja, koje su pohađali samuraji. U Japan dolazi i veliki broj učitelja iz Kine. Javlja se i veliki broj škola mačevanja i Jujitse. Ove veštine su tokom narednih vekova bile najstrože čuvane tajne, i odavanje tehnika škole, nekome van klana, kažnjavalo se najstrožijom kaznom, smrću. Veliki deo efikasnosti i moći drevnih škola Jujitse, bio je upravo u tajnosti tehnika.

U epohi Sengoku (1467 - 1600), dolazi do stogodišnjeg rata koji je opustošio Japan i u tom periodu se u praksi usavršavaju mnoge tehnike Jujitse.

Krajem ove ere, dolazi do opadanja moći porodice Takeda i glava porodice Kunitsugu, 1574 god. premešta iz Takede dvorac u Aizu. Borilačke tehnike, koje je preneo svojim naslednicima bile su poznate pod nazivom, Aizu Todome veština.

Početkom Edo perioda (1600-1867), završava se epoha ratova i počinje epoha mira, a Japan se ujedinjuje pod Tokugawa šogunatom. U tom periodu Takeda klan iz Aize, svoju veštinu čuva i usavršava u potpunoj tajnosti, sve do Meiji perioda 1868 godine. Tada Japan izlazi iz vekovne izolacije i pod zapadnim uticajem, ukida se feudalni sistem. Na novo doba mnogi samuraji nisu mogli da se priviknu, jer više nije bilo ratova, a vatreno oružje je potisnulo hladno. Tradicionalne veštine našle su se pred izumiranjem.

Glava porodice i mačevalačkog Aizu klana, Sokagu Takeda (1860-1943), tada je počeo da podučava veštinu borbe Daito ryu Aiki Jujutsu, izvan kruga porodice putujući Japanom sve dok se nije nastanio na Hokaidu.





Sokagu Takeda



Najbolji učenik Sokagu Takede bio je Morihei Ueshiba, osnivač Aikidoa, čovek retkih vrlina i sposobnosti, koji je Daito školu obogatio delovima drugih drevnih veština koje je u mladosti proučavao, među kojima su najvažnije Yagyu Shingan ryu Jujutsu, Shinkage ryu Jujutsu, Kito ryu Jujutsu, Tenshin Shinyo ryu Jujutsu, So Jutsu, i druge.

Dodao je vlastite zahvate i uveo nove principe kojima je oplemenio mnoge tehnike Daito ryu, u skladu sa svojim uverenjima. Rezultat je bio Aikido, koji se kao veština konačno formirao 50-tih godina 20. veka i zauzeo svoje ugledno mesto u Budo porodici.

Najveća i najstarija Aikido organizacija je Aikikai Hombu, pod vođstvom osnivačevog unuka Doshu Moriteru Ueshibe. Najpoznatiji instruktori Aikikai organizacije su: Morihiro Saito, Hiroshi Tada, Kazu Chiba, Nobuyoshi Tamura, Katsuaki Asai, Masatomi Ikeda, Hideki Hosokawa, Shoji Nishio, Yasuo Kobayashi, Mitsugi Saotome i drugi.